On je urođena, genetički programirana reakcija na preteći ili bolan stimulus. Strahovi postoje od nastanka čovečanstva i ne poznaju granice jer prate svakog čoveka od rođenja pa do kraja života. Neki od strahova su urođeni, a neki se uče. Neki strahovi su razvojni i prirodni su pratilac odrastanja svakog pojedinca, pa uz primenu adekatnih mehanizama odbrane tokom sazrevanja isčezavaju. Kada strahovi preplave osobu do te mere da postane disfunkcionalna na ličnom, profesionalnom i emotivnom polju, onda govorimo o fobijama. Postoji više vrsta fobija od kojih izdvajamo najčešće: agorafobija i socijalna fobija.
Agorafobija je strah od velikog otvorenog prostora, spoljašnjeg sveta, od napuštanja kuće, odnosno bilo kog prostora u kom se osoba oseća sigurnom, strah da se bude sam na javnom mestu ili mestu koje ne obezbeđuje mogućnost brzog odlaska. Osoba izbegava sva mesta i situacije za koje oseća da mogu da dovedu do pojave simptoma i napada panike. Ovakvo ponašanje dovodi do rasterećenja ili izbegavanja doživljavanja straha i osećanja relativne sigurnosti ali vremenom dolazi do velikih ograničenja u svakodnevnom funkcionisanju i ponašanju, a u ekstremnim slučajevima i potpune hendikepiranosti i vezanosti za kuću.
Socijalna fobija je svojstvena osobama koje osećaju intezivan i iracionalan strah od zbunjivanja ili poniženosti u različitim socijalnim situcijama, naručito kada je posmatrana od strane drugih ljudi. Iz straha da se ne susretnu sa neprijatnošću ove osobe često odustaju od važnih dešavanja i sebe lišavaju zadovoljstva.
Uvođenjem svesnosti da su strahovi prisutni i deo onoga ko se plaši, omogućuje se stvaranje relane slike o sebi u “sada i ovde”. Radi se na razgradnji ograničavajućih stereotipa; “sramota je priznati da se plašim” i izgradnji novih, funkcionalnijih. Različitim geštalt tehnikama i eksperimetisanjem osnažuju se drugi polariteti: ostati, suočiti se, boriti se…
Pokrenite promenu svog života