Grupe mogu biti male koje čini nekolicina članova (oko 5), i velike (oko 15). Susreti grupe se odvijaju po dogovoru i variraju od potreba većine članova: od 2-5 sati nedeljno ili jedan ceo dan ili dva dana mesečno.
Grupni rad može predstavljati posebno uzbudljiv terapijski metod jer kroz eksperimentisanje članovi grupe mogu da otkriju i izraze svoje osećanja i odgovore, da vežbaju nove načine bivanja i povezivanja i da pruže i prime podršku za terapijsko putovanje. Članovi grupe imaju podjednak status gde postoji mogućnost dogovora da budu međusobno iskreni, jer onaj ko primi neublaženi feedback od drugog člana grupe o tome kakav uticaj vrši na sredinu, može mu biti od neprocenljivog značaja. Kao deo procesa komunikacije u grupi javljaju se specifični grupni fenomeni. Neki od tih fenomena, kao što je fenomen ogledanja, ne javlja se u individualnoj psihoterapiji.
Opšte je načelo da je lakše videti tuđi problem nego svoj.
Zahvaljujući fenomenu ogledanja, to jest viđenja dela sebe u drugim članovima grupe, ispitaniku viđenje sopstvenog problema postaje jasnije. Videvši u drugim članovima grupe svoje probleme i njihovo ispoljavanje, članovima grupe pružena je mogućnost da postanu svesni skrivenih aspekata sebe.
Da bi se uspostavila sigurna, ali i izazovna grupna atmosfera, terapeut mora razmotriti mnoge faktore prilikom selekcije članova grupe, faza razvoja grupe, uspostavljanja ugovora, grupnih pravila i normi, kao i celokupne grupne dinamike.
Terapeut u grupi ima zadatak i teži da podstiče spontanost i slobodu.
Načinom na koji sluša, toleriše ponašanje i ono što je rečeno, tonom kojim učestvuje u diskusijama, terapeut zapravo predstavlja model.
Pokrenite promenu svog života