Romantična ljubav ili zaljubljenost je tranzitno stanje od par mesci do dve godine i može da pređe u duboku povezanost ili ljubav koja je zapravo dobrovoljna odgovornost. Zaljubljujemo se u one partnere sa kojima možemo da kreiramo novinu, ali je bitno da je doza istosti/sličnosti dovoljno velika da bi mogli da nas privuku.
Tokom zaljubljenosti granice se pomeraju i ne pravi se velika razlika između „ja“ i “ne-ja“. Stanje svesti se redefiniše pa se osećamo nefunkcionalno jer smo opsesivno usmereni na partnera. Već u zaljubljenosti započinje lojalnost, identifikacija i iskonska povezanost sa voljenim, posebno prvim seksualnim odnosom. Zanimljivo je istaći da ne možemo biti istovremeno zaljubljeni u dve osobe, ali možemo istovremeno voleti i biti duboko povezani sa više osoba ili imati više seksualnih partnera.
Sa psihološkog aspekta zaljubljivanje se dogodi onda kada je ego spreman za novu fazu razvoja. Naši potencijalni aspekti iz pozadine kojih nismo toliko svesni, postali su spremni da se integrišu tako što se puno projektuju u voljenu osobu, pa se zaljubljivanje smatra projektovanjem!
Psihološka funkcija zaljubljivanja je uspostavljanje mosta između selfa i voljene osobe koja je nosilac naše projektovane potrebe. Ljubav nam omogućava da prepoznamo ono što jesmo, da integrišemo i živimo to što jesmo! Kako bi proces projektovanja i zaljubljivanja trajao, nužno je da partneri stalno rastu, da ostanu privlačni jedno za drugo, da se poštuju. Sve ovo govori da je recept za uspešnu ljubav:
Međutim, ponekad se dešava da razvojni procesi partnera nisu uvek usklađeni jer se jedan partner ne menja pa drugi ne može da projektuje u njega i onda počinje da traži novog partnera što dovodi do razlaza.
I kako poznati filozof Emil Šartijeu, poznat pod pseudonimom Alen, reče u svom delu „O sreći“: „Najviše što možemo da uradimo za one koje volimo jeste da sami budemo srećni!“
Pokrenite promenu svog života